Jesenja sjetva u Semberiji u punom je jeku. Iako su vremenski uslovi proteklih dana bili promjenljivi, poljoprivrednici su iskoristili svaku priliku da na vrijeme obave radove na parcelama. Ove jeseni u Semberiji je planirano da bude zasijano oko 20.000 hektara ozimih kultura, najviše pšenice.
Poljoprivrednici kažu da je godina bila teška, suša tokom ljeta smanjila je prinose i povećala troškove, pa se ovogodišnja sjetva obavlja s oprezom i uz mnogo neizvjesnosti. Iako su ulaganja sve veća, a zarada nesigurna, proizvođači ni ove jeseni ne odustaju od sjetve.
“Mislim da će opet u Semberiji ostati zasijane površine 18-20.000 hektara pod trnim žitima. Kukuruz je ove godine izdao. To je već kultura koja će biti veoma upitna da li će imati svrhe da se dalje radi. Prosjek se kretao od 1,5 tonu pa do pet tona”, navodi Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Ovakvi prinosi, kažu poljoprivrednici, stvorili su dodatne probleme. Doveli su u pitanje opstanak stočnog fonda, ali i isplativost proizvodnje, posebno jer se cijene mijenjaju iz sezone u sezonu, a na tržište u velikoj mjeri utiče uvoz.
“Trebamo i mi nekada biti u plusu, da imamo volju i želju za povećanjem, te da naša djeca, ako ostanu na selu, da imaju neku nadu da rade. Godinama se radi zemlja i ne napušta se. Mučimo se. Bilo bi dobro da nekad radimo i u plusu, a ne samo s pozitivnom nulom. Nekad cijena zna biti dobra, nekad loša. Sve zavisi od uvoza – on diktira da li ćemo prodati po boljoj ili lošijoj cijeni”, govori proizvođač Petar Stevanović.
“Preveliki uvoz sahranio je poljoprivredu u Bosni i Hercegovini, još je potpomognut klimatskim promjenama. Nemamo šta očekivati. Poljoprivrednika je sve manje. I hrane će biti sve manje kad je u pitanju domaća proizvodnja”, upozorava Bakajlić.
Iako su svjesni rizika i neizvjesnosti, ratari i ove jeseni ne odustaju od sjetve. Nadaju se da će naredna godina donijeti stabilnije uslove i pravedniji odnos prema domaćoj proizvodnji, ali i upozoravaju da bez sistemske podrške i zaštite domaće proizvodnje, sve veći broj gazdinstava razmišlja o smanjenju obima rada.
